Kćerka poslanika Demokratske partije socijalista (DPS) i direktorice Zavoda za zapošljavanje (ZZZ) Zorana i Vukice Jelić Milena i naslednica gradonačelnika Podgorice i bivšeg ministra prosvjete Slavoljuba Miga Stijepovića Dragana zaposlene su u Centralnoj banci Crne Gore (CBCG). Odranije je zasposlenje u krovnoj finansijskoj instituciji u zemlji dobila i Nina Vujanović, kćerka predsjednika države Filipa Vujanovića, kao i kćerka Vinke Jovović, bivše savjetnice Mila Đukanovića, Milena.
Već godinama je poznato da je skoro nemoguće doći do posla u Centralnoj banci jer je za rad u toj instituciji neophodna „preporuka“. Stepenica na kojoj najčešće „padaju” oni koji bez ikakve „preporuke” konkurišu za neko radno mjesto u toj instituciji jeste tzv. „psihološko testiranje“, koje, očito, bez problema prolaze samo naslednici funkcionera DPS-a.
Kćerka predsjednika države Nina Vujanović prvi stalni radni odnos zasnovala je 2011. godine u Glavnom gradu Podgorica, gdje joj je mjesečna zarada bila 485 eura. Prema podacima iz Vujanovićevog imovinskog kartona, ona je već sledeće godine počela da radi u Centralnoj banci, gdje je ostala do danas. U 2013. i 2014. godini mjesečno je primala 650 eura, 30 eura manje nego 2012, kada je počela da radi u CBCG. U toj instituciji nekada je radila i Vujanovićeva druga kćerka Tatjana.
Naslednica prvog čovjeka Podgorice Slavoljuba Stijepovića radila je u Telekomu prije nego što se zaposlila u Centralnoj banci. U toj kompaniji je radila od 2012. do septembra 2013, a zarada joj bila 250 eura. Ona je od 2011. godine vlasnica „audija A-3“.
Dok je bila u domaćinstvu Jelića, Milena Jelić nije radila nigdje.
Bez obzira što je bez posla 11.000 visokoobrazovanih građana, 260 magistara i sedam doktora nauka, čini se da posla za njih nema u Centralnoj banci, u drugim državnim institucijama. Mlade ljude koji su završili fakultete, stekli zvanja magistara ili doktora, Jelići i njima slični pozivaju da rade na plantažama, gdje treba da beru breskve i grožđe za pet do 10 eura dnevno sve dok se ne oslobodi neko mjesto u CBCG, ministarstvima ili nekom drugoj državnoj instituciji ili kompaniji. To je moguće zamisliti samo u situaciji ako birokratski rad teško padne mladim naslednicima visokih funkcionera DPS-a, ili ako požele premještaj na neko drugo radno mjesto ili u drugu državu.
Poslanik Demokratskog fronta (DF) Janko Vučinić podsjeća da su predstavnici tog političkog saveza veoma često ukazivali na nepotizam koji je, kako je rekao, zastupljen u državnim strukturama u istoj mjeri kao i korupcija i kriminal.
–Opšte je poznato da funkcioneri DPS-a po rođačkoj i prijateljskoj liniji zapošljavaju svoju djecu i djecu svojih prijatelja na najlakšim i najplaćenijim radnim mjestima. Ovdje je očigledno riječ o državi koja je privatizovana od strane funkcionera DPS-a, pa oni mogu da biraju najbolja radna mjesta u Crnoj Gori. To potvrđuje i činjenica da baš njihova djeca dolaze do najboljih i najpovoljnijih radnim mjestima, dok se djeci „običnih” građana i radnika, iako su mnogo stručnija i kvalitetnija, nudi da se oprobaju u branju bresaka i vezivanju vinove loze. Sve to dovoljno govori koliko je naše društvo oboljelo i kako se funkcioneri DPS-a, koji sve konce drže u svojim rukama, ponašaju prema ostalim građanima i njihovoj djeci – kazao je Vučinić za „Dan“.
Predstavnik građanskog udruženja „Alternativa” Vesko Pejak smatra da je najveći problem način na koji pojedinci dolaze do posla u najznačajnijim državnim institucijama, što se, kako ukazuje, i te kako odražava na njihovo zalaganje i cjelokupni doprinos instituciji ili kompaniji i društvu.
– Centralna banka bi, po pravilu, trebalo da svojom fiskalnom politikom određuje kakvi će biti opšti uslovi biznisa u zemlji. Centralna banka bi trebalo da bude najjača finansijska institucija u nekoj zemlji. Nije problem što oni zapošljavaju članove familije, prijatelje, kumove... Najveći je problem kako se dolazi do posla. Ljudima koji obično na takav način dođu do posla pada motivacija. Sve da su stručni, da su najbolji, da su završili vrhunske svjetske fakultete, njima pada motivacija. Dakle, dovodite slabo motivisanog, preplaćenog čovjeka, koji dolazi na poziciju koja zahtijeva ne samo stručnost, već i ogromno zalaganje, da bi ukupni ekonomski ambijent u Crnoj Gori bio dobar. Usled takvog zapošljavanja, svi građani Crne Gore trpe ogromnu štetu – upozorava Pejak.
On je dodao da je u ovom slučaju na djelu konkretna „familijarizacija moći“, gdje se porodice ubacuju u institucije koje su ključne za funkcionisanje države.
–S druge strane, nama nude poslove na plantažama. To je daleko, daleko ispod stručnosti tih ljudi. Država potroši 40.000-50.000 eura za školovanje jednog ljekara, a onda taj vrijedni resurs pošalje na plantaže da bere breskve. To je rasipanje vrijednih resursa. I šta će taj ljekar drugo da uradi nego da pobjegne iz države? Država se neodgovorno ponaša prema tim vrijednim resursima – ocijenio je Pejak.
Prema riječima predsjednika NVO „Borba protiv siromaštva” Radovana Toškovića, radi se o krajnjem nemoralu i sunovratu uma jer vlastodršci time dokazuju da je država isključivo privatna svojina premijera i njemu bliskih ljudi, kao što su Jelić, Vujanović, Stijepović i drugi.
–Pošto je gospođa Jelić već tako dobra da usmjerava drugu djecu da rade na plantažama, neka kaže da ona nemaju pravo na život i da budu zaposleni na mjestima koja pripadaju njenim naslednicima – kazao je Tošković.
A.T.
Bitne pozicije daju nekompetentnim ljudima
Sociolog Srđan Vukadinović kaže da se iz analize zaposlenih u državnim institucijama može vidjeti da su na najboljim radnim mjestima uglavnom djeca ljudi koji su u političkim vodama.
–Da i ne govorimo o najdrastičnijem primjeru, gdje je žena naslijedila muža na čelu ZZZCG – istakao je Vukadinović.
Kako je dodao, zbog nepotizma, na najodgovornija radna mjesta ne mogu doći najbolji, što je velika nesreća Crne Gore.
–Takvim zapošljavanjem razvijaju lanac nepotizma ogromnih razmjera. To su nepotističke mreže koje su isprepletane na nižim i višim nivoima i tu hobotnicu je veoma teško uništiti. Problem je što periferni i nekompetenti ljudi obavljaju odgovorne poslove. Uz korupciju i kriminal, nepotizam je najveći društveni problemi – ukazuje Vukadinović.
Psihotestove prolaze samo djeca funkcionera
Pejak se na sopstvenom primjeru uvjerio kako funkcioniše princip zapošljavanja u CBCG. Prilikom konkurisanja za posao u toj instituciji, kako navodi, prošao je nekoliko krugova testiranja, a onda je pao na „psihološkom testiranju“.
–Kada sam došao, psiholog mi je rekao brojeve 6, 8, 13, 14, 23, 58, 15, 20, 125, 243 i da sve to izgovorim unazad. Pored onih logičkih pitanja na koja sam uspješno odgovorio, pored moje diplome i truda koji sam uložio, psiholog mi postavi ovakvo pitanje!? Dođete pod stresom, znate da je velika vjerovatnoća da nećete proći zato što se tamo sređuje posao, a neko vas bukvalno zavitlava i otvoreno se sprda s vama. Na takvim psihotestovima uvijek mogu da vam kažu da nijeste prošli ili zadovoljili. Mogu vam garantovati da djeca vlastodržaca odlično prođu na psihotestovima, iako je to obično nauštrb numeričkog. Ali ko to danas gleda – ističe Pejak.